|
"A
JAO VAMA ZEMLJO I MORE, JER ĐAVAO SIĐE K VAMA , GNJEVAN VEOMA ZNAJUĆI DA
IMA MALO VREMENA. " Ta ko krv da je
neko razlio po Meksičkom zalivu
|
|
. |
|
Jeftinije do vodećih bio preparata u svijetu |
|
Priroda jedina vraća prirodno stanje duha i zdravlje. |
Otkrivenje |
|
Savjeti nutricioniste |
Izaija
I. PRVI DIO KNJIGE PROROKA IZAIJE
1. PROROŠTVA PRIJE SIRSKO-EFRAJIMSKOG RATA#1Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. (2) Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. (3) Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." (4) Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. (5) Ta gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; (6) od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene. (7) Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. (8) Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. (9) Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični. (10) Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! (11) "Što će mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. (12) Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? (13) Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine. (14) Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! (15) Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, (16) operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! (17) Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." (18) "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. (19) Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. (20) U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu. (21) Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. (22) Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. (23) Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stiže k njima. (24) Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! (25) Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo! (26) Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti." (27) Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. (28) Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će. (29) Da, stidjet ćete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet ćete zbog gajeva u kojima sad uživate. (30) Jer, bit ćete poput hrasta osušena lišća i poput gaja u kojem vode nema. (31) Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi. #2Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: (2) Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, (3) nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina." (4) On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. (5) Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! (6) Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima. (7) Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. (8) Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti. (9) Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im. (10) Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. (11) Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. (12) Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; (13) protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; (14) protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; (15) protiv svake visoke tvrđe i svih tvrdih zidina; (16) protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. (17) Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, (18) i kumiri će netragom nestati. (19) Uđite u rupe među pećinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. (20) U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, (21) kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. (22) Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi? #3Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, (2) junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, (3) savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. (4) "A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." (5) Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika (6) te svatko brata hvata u očinskoj kući: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" (7) A on će se, u dan onaj, braniti: "Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." (8) Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. (9) Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. (10) Kažite: "Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! (11) Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih." (12) Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. (13) Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, (14) Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu. (15) S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?" - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama. (16) I reče Jahve: "Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? (17) Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu." (18) U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, (19) naušnice, narukvice i koprene, (20) poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, (21) prstenje i nosne prstenove, (22) skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, (23) zrcala i košuljice, povezače i rupce. (24) Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. (25) Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. (26) Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena. #4I sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: "Svoj ćemo kruh jesti," reći će, "i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu." (2) U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. (3) Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat će se "sveti" i bit će upisani da u Jeruzalemu žive. (4) Kad Gospod spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, (5) sazdat će Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon (6) i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje. #5Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. (2) Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. (3) Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ' mene i vinograda mojega. (4) Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? (5) No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. (6) U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. (7) Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. (8) Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. (9) Na uši moje reče Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja. (10) Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu." (11) Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni. (12) Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. (13) Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti. (14) Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! (15) Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih. (16) Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkrit' svetost svoju. (17) Jaganjci će pasti kao na pašnjacima, a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim. (18) Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - (19) onima što govore: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" (20) Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! (21) Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! (22) Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića; (23) onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu! (24) Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova. (25) Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta. (26) On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. (27) U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne driješi remena. (28) Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su točkovi bojnih mu kola. (29) Rika mu je k'o u lava i riče k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. (30) U dan onaj režat će na njega k'o što more buči. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblačna. 2. KNJIGA O EMANUELU
#6One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. (2) Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. (3) I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" (4) Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. (5) Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" (6) Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; (7) dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." (8) Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" (9) On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' (10) Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." (11) Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, (12) dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, (13) i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme." #7U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. (2) Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. (3) I Jahve reče Izaiji: "Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. (4) Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, (5) jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.' (6) Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. (7) Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neće zbiti: toga biti neće! (8a) Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; (9a) Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. <8b>Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. <9b>Ako se na me ne oslonite, održat' se nećete!" Znak Emanuela (10) Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: (11) "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." (12) Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu." (13) Tada reče Izaija: "Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! (14) Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (15) Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. (16) Jer prije nego dječak nauči odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. (17) Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. (18) U dan onaj zazviždat će Jahve muhama na ušću egipatskih rijeka i pčelama u zemlji asirskoj (19) da dođu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. (20) U dan onaj Gospod će obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. (21) U dan onaj svatko će hraniti po kravu i dvije ovce (22) i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu. (23) U dan onaj gdje god bijaše tisuću čokota, vrijednih tisuću srebrnika, izrast će drač i trnje. (24) Onamo će polaziti sa strijelom i lukom, jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti. (25) A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neće ići, strašeći se trnja i drača: onuda će goveda pasti i gaziti ovce." #8Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." (2) Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. (3) Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, (4) jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." (5) I opet mi reče Jahve: (6) "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, (7) navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; (8) provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele." (9) Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni! (10) Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog! (11) Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: (12) "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. (13) Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme. (14) On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. (15) Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." (16) Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim: (17) Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. (18) Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. (19) Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! - (20) Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati. (21) Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, (22) pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, (23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. (24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. #9Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. (2) Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. (3) Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. (4) Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. (5) Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (6) Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. (7) Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. (8) Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: (9) "Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi." (10) Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: (11) Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. (12) Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. (13) Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. (14) Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep. (15) Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. (16) Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. (17) Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. (18) Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, <19b> svatko jede meso svog susjeda. (19a) Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: (20) Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. #10Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske; (2) koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote! (3) Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje (4) da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. Protiv jednoga asirskog kralja (5) Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! (6) Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici. (7) Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. (8) Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? (9) Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? (10) Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, (11) kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" (12) I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. (13) Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. (14) Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče." (15) Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; (16) Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. (17) Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu. (18) I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne; (19) ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati. (20) U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. (21) Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. (22) Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila, (23) Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju. (24) Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe. (25) Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti." (26) Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k'o na putu egipatskom. (27) U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat'. (28) Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. (29) Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi. (30) Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! (31) Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. (32) Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. (33) Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi. (34) Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon. #11Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. (2) Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. (3) Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, (4) već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. (5) On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. (6) Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. (7) Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. (8) Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. (9) Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. (10) U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. (11) U dan onaj: Jahve će drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. (12) Podignut će stijeg narodima, sabrat će Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva četiri kraja zemlje. (13) Ljubomor će nestat' Efrajimov, bit će istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neće više zavidjeti Judi, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu. (14) Filistejcima na zapadu za vrat će sjesti, zajedno će plijeniti sinove Istoka; ruku će svoju pružit' na Edom i Moab, bit će im pokorni sinovi Amonovi. (15) Jahve će isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut će rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit će ga na sedam potoka da se u obući može prelaziti: (16) i bit će cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziđoše iz zemlje egipatske. #12Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! (2) Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. (3) I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. (4) Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! (5) Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! (6) Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!
|